Ja sam kriv, nerođeni sine!
Što, gladan smrti, taj dan još uvek živim,
čekajući znak sa neba!
Natali, mene si zaboravila!
Pustila si moju ruku i ostavila me da umirem polako!
Kao dan što se gasi!
Kao sveća što dogoreva!
Kao zgažen opušak na pariskoj kaldrmi!
Natali, smiluj se! Dođi, povedi me!
Spasi ulice mojih izlizanih cokula!
Spasi vazduh mojih smrdljivih uzdaha!
Spasi me smrću, jer sam već odavno mrtav,
Natali!
Nastavan romana "Lavina sa Prokletija", jedanaest godina kasnije, u vreme raspada Jugoslavije.
.png){kind=logo}
