Prvi roman jednog od najznačajnijih srpskih književnika, priča o literarnom i ljudskom sazrevanju.
„Ovaj je Ršumovićev roman zanimljiv iz tri glavna razloga: zato što predstavlja tematsko osvježenje, zato što predstavlja žanrovsko osvježenje i zato što je, na stilskom nivou, superiorno izveden.
Osnovnu prednost te metode ne predstavlja samo njezina živahnost i njezino naslanjanje na žanr odgojnog romana, nego također, i njezino stalno poigravanje sa zbiljom, koje ta metoda podrazumijeva. U priči se pojavljuju realna mjesta, stvarni ljudi pod punim imenom i prezimenom, iskrsavaju elementi iz Ršumovićeve građanske biografije koja je i javnosti donekle poznata. A u isto vrijeme, jasno je da je u priči štošta izmišljeno.
U žanrovskom smislu ovo je djelo inovacija zbog toga što se u njemu na osobit način sučeljavaju proza i stih. Ta mu vještina, uostalom, daje mogućnost da svoj tekst ispuni višestrukim značenjima: neće biti nikakvo čudo ako se netko, pišući jednog dana o ovoj knjizi, sjeti Danteova djela La vita nuova, gdje se, također, komentiraju mladalački stihovi i objašnjava njihov nastanak.“ Pavao Pavličić
„Ima ovdje ironije, samoironije, aluzija, skromnosti, lažne skromnosti, prividne plitkosti, igre misli, a i pritajnog Ršumovog ’obračuna’ s nama ili pak nama nekima. Na ljudskim slabostima i nastranostima postavljenima u djelu razvija se nesputana, katkada i vulgarna komika, s intencijom da zabavi i nasmije. Psihološke, društvene i moralne probleme Ršumovo pripovijedanje servira s vedrinom, obilato potpomognutom biserima iz originalnog glosara.“ Boris Čepin
.png){kind=logo}
