Ova monografija u monumentalnoj formi predstavlja djelo Voja Stanića kao jedinstvenog stvaraoca i njegova razmišljanja o životu i kreativnom principu. Slikareve autopoetičke misli-zabilješke o sebi i drugima, ljudskoj sudbini, odmoru, moru, gradu Heceg Novom i cijelom ovom podneblju – odlikuju vedrina, lucidnost, duhovitost i staložena mudrost.
Kritičari Radomir Uljarević, Olga Perović, Luko Paljetak i Robert Bojers napisali su nadahnute eseje i studiozne rasprave, prožete nesumnjivo pozitivnim stavom prema jednom osobenom likovnom svijetu i pristupu. Niko Martinović je dosledno sproveo svoju inventivnu i svestrano promišljenu priređivačku zamisao.
Projekat zaokružuju stručno izvedeni bibliografski podaci, rad Ljiljane Zeković, koji će biti koristan putokaz budućim istraživačima i pouzdan oslonac za brojne poštovaoce stvaralaštva Voja Stanića, opusa koji se još nastavlja i nadograđuje.
