PROTIV TREĆEG PUTA

Treći put jedan je od koncepata oživljavanja, odnosno stvaranja nove, takozvane umjerene ljevice što ga je ponudio “guru” nove britanske socijaldemokracije, Anthony Giddens. Postao je politička filozofija Tonyja Blaira i novih laburista u Britaniji, Gerharda Schrödera u Njemačkoj, te u Sjedinjenim Američkim Državama u vrijeme Billa Clintona. Bio je to raskid s postojećim dogmama klasične socijaldemokracije i ubrzo postaje platforma političkih programa mnogih evropskih socijaldemokratskih stranaka. Koncept je izazvao pravu buru kritika s lijeve i s desne strane – od shvaćanja da je treći put zapravo mješavina već postojećih ideja i politika odnosno velika šupljina ili potpuno prazna politička filozofija, tačerizam provođen drugim sredstvima, do tvrdnji kakve je zastupao primjerice Norberto Bobbio o formuli koja je ni lijevo ni desno i koju je koristio i francuski fašistički pokret – a Alex Callinicos, koji ga naziva “najboljom ideološkom krinkom neoliberalizma”, u ovoj nam knjizi daje onu upravo najargumentiraniju.

S obzirom na prođu koncepta na vlasti, postavlja se pitanje smislenosti daljnje rasprave. Vjerojatno će biti još pokušaja pomirenja “poduzetništva i pravde” – iskustvo slobodnotržišnoga kapitalizma neprestano izaziva borbe za socijalnu pravdu. No mi i dalje živimo u sjeni Sovjetskog Saveza i njegova pada. U odsutnosti demokratske i napredne alternative u koju bismo imali pouzdanja, iskušenje da se kapitalizam pokuša humanizirati mnogima je neodoljivo. Pouka ove knjige, kao i učinka vladavine trećeg puta, jest da je taj projekt utopijski. Zahtjevi pravde naprosto su, proizlazi, nespojivi s logikom kapitala.