Iz priče u priču pratimo nekoliko prijatelja: od djetinjstva na splitskim ulicama i igara na plaži te još dublje u prošlost, u tamu korijenja, među pretke i tetke, do otkopčavanja svijeta i vježbanja životnih lekcija, širenja po poznatim kotama i neimenovanim meridijanima, otkrivanja seksualnosti i inicijacije u svijet odraslih. Mlade junakinje i junake, često zaglavljene i izgubljene između svakodnevice i snova – ali uvijek izgubljene zajedno – veže i pokreće velika žudnja za ljubavlju koja im, iako iza ugla, neprekidno izmiče.
Ima u ovoj knjizi nenametljive mudrosti, naivne i dirljive dobrote, drskosti i oporosti kao i putenosti i zavodljive melankolije juga. Pa dok u pozadini frenetično jure automobili, zvoni alarm i žmigaju neoni, rečenice se pred nama otvaraju polako, gotovo lelujavo i vode nas kroz predjele koji su nam poznati i bliski, mada ih takvima nikad nismo vidjeli u stvarnosti.
Olja Savičević Ivančević
„Jesmo li to bili mi“ iznimno je zrelo i ujednačeno prozno ostvarenje. Autorica već od prve priče pokazuje da suvereno vlada formom, te da je bez obzira na to što se ovdje radi o prvoj knjizi njen stilski postupak izbrušen i valjano zaokružen. Ući na ovakav način u književnost, iako je Bouharaoua i ranije objavljivala i bivala nagrađivana za svoje priče, svakako jeste pokazatelj talenta koji može polučiti ozbiljne literarne rezultate. Dakako, književnost nije nikakvo takmičenje, ali u moru knjiga koje u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti refrenično ponavljaju opšta mjesta odrastanja ili tranzicijskih vremena jedna ovakva knjiga dolazi kao osvježenje. Kako svojom tematskom zaokruženošću, tako i ujednačenom izvedbom. Luiza Bouharaoua svojom je knjigom pokazala da je posrijedi spisateljica na koju se u svakom smislu ozbiljno može računati u recentnoj postjugoslovenskoj književnosti.
Đorđe Krajišnik
Luizine priče odišu mediteranskom atmosferom, zavodljive su poput jedara umrtvljenih bonacom. No, postupno se otkriva njihova višeslojnost. Tu već valja biti obazriviji. Ništa nije tu tek onako, radi puke arhitektonike. Autorka nas neprestano odvlači iz mirnih u uzburkane vode i natrag, ukazujući na primjeru svojih likova kako životi od početka do kraja, uprkos svim linijama razdvajanja, funkcionišu po principu sistema spojenih sudbina.
Nikola Nikolić
.........................
Luiza Buharova (Split, 1985) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše.
Kratke priče objavljivala je u nacionalnoj i regionalnoj periodici i na književnim portalima. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija.
Uvrštena je u regionalni zbornik „Izvan koridora – najbolja kratka priča” (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze „Bez vrata, bez kucanja” (Sandorf, 2012).
Dobitnica je regionalne nagrade Ulaznica za kratku priču, te nagrade Prozak 2017. godine za najbolji prozni rukopis autora/ice do 35 godina.
.png){kind=logo}
