Kulturna povijest jednoga tjelesnog organa. Kakva smiješna i banalna tema, mogao bi netko pomisliti. No, prema autoru ove knjige, koji se među rijetkima ohrabrio pozabaviti njome, a onda u tome i maestralno uspio, ona je sve samo ne takva. Povijest penisa, a pogotovo ona »kulturna«, ne mora biti ni neozbiljna ni izmišljena, a niti previše obična ili svakodnevna. Da je moguće napisati takvu, jednostavnu a opet ne, na bilo koji način, vulgarnu povijest jednoga spolnog organa, i ne zapasti u jednostranost u korištenju izvora, pitanjima političke korektnosti ili, uopće, relevantnosti jedne takve perspektive, svjedoči ova knjiga. Za one koji očekuju ženomrzačku priču, autor je nije zamislio kao povijest svijeta kakvim su ga stvarali muškarci već kao povijest jednoga suptilnog fenomena koji je kroz dvije tisuće godina, najmanje od antičkog doba do danas, balansirao između nagona i strasti te moći i statusa. Kulturnu matricu Zapada koja se isplela kroz tu povijest i sva ona naša svakodnevna znanja i mnijenja, autor je elegantno preveo u štivo u kojemu ćemo prepoznati i neke aktualne rasprave, i koje će nas svojim pristupom ohrabrivati, no u ponekim aspektima i zabrinuti. Evo zašto.
Čitajući što su ljudi prije kojih tisuću ili nekoliko stotina godina mislili, trpjeli od drugih ili činili drugima, na koje su im načine bile ograničavane slobode i privatnost te do koje mjere su životi pojedinaca bili tek nevidljivo tkanje stvarnosti ili barem njezine službene interpretacije, veselimo se što je to »samo« povijest. Da smo rođeni kao Anna Pappenheimer s čijom pričom autor započinje knjigu, spalili bi nas na lomači zbog općenja s đavoljim penisom, a tako je bilo, doslovno ili simbolički, i u velikom dijelu ostatka povijesti. Duga stoljeća pokušavanja razumijevanja moći penisa, u kojima je bio ili deificiran ili demoniziran, svoje smirenje našla su u otkrivanju anatomije penisa nakon čega dolazi do posvjetovljavanja, ali i nove ideologizacije penisa – mjerilo ga se u svrhu dokazivanja manje vrijednosti nekih rasa ili vjeroispovijesti te ga se psihoanaliziralo. Naposljetku, kroz feminističku teoriju penis je politiziran pa i, uz malu pomoć pionirskih istraživanja seksualnosti, »ukinut« kao centar užitka i svijeta. Nakon desetljeća »preodgajanja« i redefiniranja spolnih uloga, koja su krenula od »otkrivanja« ženske seksualnosti a završavala u katkad nejasnim definicijama ženske emancipacije, dolazi naša aktualna povijest ili, kako autor kaže, zadnje i možda konačno poglavlje kulturne povijesti penisa. Avanturiste bi ona mogla obeshrabriti jer, nakon stoljećâ previranja i promjena statusa, penis kao da postaje tek medicinsko pitanje, predmet bavljenja farmaceutskih kompanija i tržišta. No s povijesnim nasljeđem koje imamo, i mješavinom kulturnih i tradicijskih obrazaca spolnosti kojoj još uvijek svjedočimo, zanimanje za penis kao kulturno pitanje neće nam moći splasnuti. Vodič koji imamo u rukama, koji se može čitati i kao svojevrsna povijest zapadne kulture i povijest muške, ali i ženske, seksualnosti, svojom informativnošću, autorovim zdravim humorom i intelektualnom potencijom moći će nam biti prva u nizu inspiracija.
David M. Friedman novinar je, živi u New Yorku. Pisao je za Esquire, Rolling Stone, Vogue, The Village Voice, GQ i brojne druge časopise. Izvještavao je za Newsday i Philadelphia Daily News.
